Sv. Martin u Šćitarjevu – tragovi prošlosti i poruka dobrote koja traje

Jedanaestoga studenoga slavimo sv. Martina, svetca kojemu je posvećena i župa u Šćitarjevu, nedaleko od Zagreba. U tom mjestu radi i jedna naša župljanka pa smo ovom pričom poželjeli približiti sv. Martina i njegovu poruku koja ni danas ne gubi na važnosti. Šćitarjevo je mjesto u kojem se prošlost i sadašnjost susreću na posebno zanimljiv način.

Naime, na prostoru današnjeg Šćitarjeva prije gotovo dvije tisuće godina nalazio se rimski grad Andautonija, jedno od važnijih urbanih središta antičkog razdoblja na području današnje središnje Hrvatske. Grad se razvio uz rijeku Savu, na važnom prometnom pravcu koji je povezivao rimske gradove Poetovio (današnji Ptuj) i Siscia (današnji Sisak). Imao je popločene ulice, javne i stambene zgrade, terme i kanalizaciju – sve ono što nam govori o razvijenom gradskom životu toga vremena.

Dio te bogate prošlosti danas možemo upoznati u Arheološkom parku Andautonija, gdje su posjetiteljima predstavljeni ostatci rimskih ulica i građevina. Posebno je zanimljivo što se tragovi antičkog života nalaze i u neposrednoj blizini današnje župne crkve sv. Martina. Povijest Šćitarjeva tako nije samo priča iz davnih vremena, nego je vidljiva i prisutna u prostoru kojim ljudi i danas prolaze.

A kako se u tu priču uklapa sv. Martin? Prema lokalnoj predaji, sv. Martin prolazio je ovim krajem i ostavio svoj trag u kamenu. Ta se predaja čuva i kroz Stopu sv. Martina, koja je u Šćitarjevu svečano otkrivena 11. studenoga 2014. godine, na poticaj tadašnjeg župnika vlč. Stjepana Tenšeka. Time je Šćitarjevo postalo dijelom europskoga kulturnog projekta „Stope sv. Martina”, koji povezuje mjesta diljem Europe povezana sa životom i štovanjem ovoga svetca. Iako ne možemo sa sigurnošću potvrditi da je Martin osobno prolazio ovim krajem, ova lokalna predaja lijepo povezuje bogatu prošlost Šćitarjeva s kršćanskom baštinom i porukom sv. Martina.

Sv. Martin rođen je u 4. stoljeću, a prije nego što je postao biskup, služio je kao rimski vojnik. Najpoznatija priča iz njegova života govori o susretu s promrzlim siromahom kojemu je Martin, tada još rimski vojnik, podijelio svoj vojnički plašt. Prema predaji, iste noći u snu ukazao mu se Isus, ogrnut upravo tom polovicom plašta, i rekao kako je Martin, premda još nije bio kršten, njime ogrnuo upravo njega. Taj je događaj ostavio dubok trag u kršćanskoj predaji i postao trajni simbol ljubavi prema bližnjemu. Martin nije prošao pokraj čovjeka u potrebi, nego je zastao, primijetio ga i podijelio s njim ono što je imao. 

Martin je poslije postao biskup u Toursu, ali je i dalje živio skromno, brinuo se za druge i ostao blizak ljudima. Njegov primjer i danas nas podsjeća da vjera nije samo ono što izgovaramo, nego i način na koji živimo, kako se odnosimo prema drugima i koliko smo spremni prepoznati njihove potrebe.

Župa sv. Martina u Šćitarjevu ima dugu povijest – prvi se put spominje još 1334. godine. Današnja crkva, čija je gradnja započela u 17. stoljeću, čuva i dio materijalne baštine nekadašnje Andautonije jer je građena opekom i kamenom iz ruševina rimskoga naselja. Tako se na istome mjestu susreću različita povijesna razdoblja, a ime sv. Martina već stoljećima okuplja vjernike ovoga kraja.

Možda je upravo zato Šćitarjevo lijepo mjesto za prisjećanje na poruku sv. Martina. U prostoru kojim su nekoć prolazili rimski putnici, vojnici i trgovci, danas žive ljudi koji svojim svakodnevnim životom daju novo značenje njegovoj bogatoj prošlosti. Među njima su i učitelji, odgojitelji i svi oni koji svojim radom prate djecu na njihovu putu odrastanja, pružajući im znanje, pažnju i podršku.

Blagdan sv. Martina prilika je da se zapitamo koliko u svakodnevici primjećujemo ljude oko sebe i koliko smo spremni podijeliti ono što imamo – svoje vrijeme, znanje, pažnju i dobrotu. Jer njegov nas primjer uči da ne moramo učiniti nešto veliko da bismo nekome uljepšali dan ili olakšali život.

Od rimskih cesta i ostataka Andautonije do današnje župne crkve i Stope sv. Martina, Šćitarjevo čuva mnoge tragove prošlosti. A najljepši trag koji možemo ostaviti u sadašnjosti ipak je onaj koji nastaje dobrim djelima i ljubavlju prema bližnjemu.