
Uvod
Evanđelje trideset i druge nedjelje kroz godinu govori o mudrim i ludim djevicama koje iščekuju zaručnika kako bi ušle na svadbu. Dok mudre djevice pribavljaju ulje, lude djevice su zaspale. Kada zaručnik konačno dolazi, mudre djevice odbijaju dati ludima ulja: „Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!“ (Mt 25, 9).
Ova prispodoba stavlja pred nas nekoliko pitanja: zašto mudre djevice ne daju ulje ludima? Tko su uopće te zaručnice i tko je zaručnik? Te konačno, koja je poruka prispodobe?
Djevice sa svjetiljkama čekaju Zaručnika
Poruku ove prispodobe ne možemo razumjeti bez šireg konteksta Evanđelja po Mateju. Kada pogledamo što joj prethodi, vidimo da se radi o vremenu kada je Isus napustio hram (Mt 24, 1), da se nalazi u Jeruzalemu te da počinje poduži govor o posljednjim vremenima (Mt 24, 3.14.27), odnosno o Njegovu dolasku. Nakon završenog govora počinju događaji povezani s Isusovom mukom, smrću i uskrsnućem (Mt 26, 1–28,20). Dakle, posljednja vremena i Isusovi posljednji dani su okvir tumačenja ove prispodobe (Mt 25, 1–13).
U Mt 25, 1 piše: „Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uze svoje svjetiljke i iziđe u susret zaručniku.“ Kraljevstvo nebesko je stvarnost koja označava Božji dolazak na zemlju i uspostavu kraljevstva koje nije poput zemaljskog. U tradiciji ondašnjih kršćana i Židova predstavljalo je i dugo iščekivano spasenje.
Biblijska tradicija često govori u slikama. Tako je slika zaručnice ili djevice predstavljala u Starom zavjetu izabrani narod, Židove, a u Novom zavjetu izabrani narod Božji okupljen u Crkvu. Zaručnik je Bog. U Starom zavjetu nazivan je Gospodin (hebr. Adonaj), a Novi zavjet, s obzirom na to da u Kristu vidi objavu Boga, u zaručniku vidi Krista. Njegova zaručnica je Crkva.
Broj deset je broj punine, zaokruženosti, dakle te djevice predstavljaju cjelinu ljudskoga roda okupljenog u Crkvi. Pet mudrih djevica su one koje su spremne za susret s Kristom, tj. Zaručnikom. Pet ludih djevica predstavlja pak one koje nisu spremne za susret s Kristom.
Svjetiljke u noći su motiv koji predstavlja budnost. S obzirom na to da se vrijeme Božjega dolaska, suda i kraljevstva ne može znati, oni koji čekaju Boga slični su ljudima koji bdiju i čekaju Njegov dolazak. Djevice predstavljaju čovječanstvo koje će susresti Boga, ne zato što to želi, nego zato što on dolazi sam, svojom voljom. Bdijenje nije lako pa su tako zaspale i jedne i druge djevice. Drugim riječima, obje su skupine živjele svakodnevno, bez velikog iščekivanja. No, temeljna razlika je u posjedovanju ulja koje se ne može dijeliti.
Mudre djevice ludima ne daju ulje jer „neće doteći ni jednima ni drugima“. Ovime evanđelist govori o životu, djelima, vjeri i svemu onome što činimo kako bismo bili spremni za susret sa Zaručnikom. Djela sama po sebi nisu ni najboljim vjernicima dovoljna za spasenje, a kamoli da se može druge spasiti, ako se zasluge podijele s drugima. Tekst ovdje govori i o tome da je samo spasenje, odnosno ulazak na svadbu, djelo koje ne zaslužujemo, ali nas Bog prima. Evanđelist ne govori niti o škrtosti, nego o tome da se Zaručnik ne čeka i ne susreće ako ne postoji trud s naše strane te da je za susret potrebna priprava (Mt 25, 1.7) koja odražava otvorenost prema tom Bogu kojeg se iščekuje i s kojim se želi ući u radost svadbe, kao što to čine mudre djevice. To je razlika među djevicama. I jedne i druge imaju ono potrebno za ući na svadbu (svjetiljke). I jedne i druge su zaspale, odnosno žive svakodnevni život i ne bdiju, zaspu, ali mudre su imale ulje.
Ulje je ono čime se ispunja svjetiljka. Dakle, želja i život onoga koji želi susresti Boga, nije puki i isprazni osjećaj. Pojedinci i Crkva, koja želi susresti Boga, ne ostaje na razini pobožne želje, nego život ispunja uljem. Ulje se koristilo u sakramentima krštenja i krizme. Dakle, u sakramentima kojima postajemo pritjelovljeni Kristu i svoj život prožimamo Njegovim Duhom. Sama riječ Krist (Mesija) znači Pomazanik (pomazan uljem). Kršćani su oni koji su pomazani jer su Kristovi. Njihov život vodi isti Duh koji je vodio Krista (Pomazanika), po kojem je Krist djelovao, u kojem je Krist molio.
U tragediji koja pogađa lude djevice očituje se život koji isprazno i deklarativno iščekuje Boga, ali ne živi kao da on uistinu dolazi. To je život koji ne susreće Boga i neće ga samo propustiti u posljednje vrijeme, nego ga propušta susresti i u svakodnevnici. Za kršćane duhovno i tjelesno, vremenito i vječno su isprepleteni, to je jedna stvarnost. U naše vrijeme Bog dolazi preko Riječi, sakramenata i kroz ljude koji žive za Njega i po Njegovu Duhu. Oni koji ne ostaju na razini želje, susreću Ga i prepoznaju. Prepoznaju Ga po Njegovu dolasku u euharistiji, u navještaju Riječi i u svojoj svakodnevnici. Takvi će Ga prepoznati i kada se konačno objavi na kraju vremena.
Prema kraju
Mt 25, 1–13 čitamo na trideset i drugu nedjelju kroz godinu. Postoje trideset i četiri nedjelje kroz godinu. Zadnja nedjelja liturgijske godine je svetkovina Krista Kralja, koji „će doći suditi živima i mrtvima“ (Vjerovanje). Evanđelje o ludim i mudrim djevicama priprema nas na kraj liturgijske godine, na svetkovinu Krista Kralja, ali nas i želi osvijestiti da je svakodnevica prilika za susret s Bogom, da on dolazi sada i da će doći na kraju. Oni koji Boga žele susresti i to uistinu pokazuju životom, oni ga uistinu i susreću. U čemu se sastoji mudrost mudrih djevica, dobro pokazuje i prvo čitanje ove trideset i druge nedjelje kroz godinu:
“Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. Ona pretječe sve koji je žude i prva im se pokazuje. Tko zorom rani njoj, taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. Jer je i sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdi, brzo je bezbrižan. Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama i ususret im dolazi u svakoj misli.” (Mudr 6, 12–16)
Kraj liturgijske godine upućuje nas već na početak nove liturgijske godine, koja počinje došašćem. U došašću (lat. Adventus) očekujemo Kristov dolazak (lat. advenire), a tijekom nedjelja došašća nastavljamo čitati ulomke evanđelja koji govore o konačnom Kristovu dolasku kako bi nas potakli na budnost i mudrost u životu.