Poezija kršćanskoga nadahnuća: Vera Antolić

Nova članica naše književno-likovne udruge PEGAZ svestrana je umjetnica Vera Antolić, udovica velikoga glazbenika kršćanskoga nadahnuća Čede Antolića. Rođena je 28. rujna 1955. u Postojni, a danas živi i stvara u Zagrebu, gdje se i školovala. Završila je slikarstvo kod profesora likovnih umjetnosti Dubravka Lepeja . Bavi se primijenjenom i likovnom umjetnošću te je izradom plakata i dekoracija osvojila nagrade u Hrvatskoj i Europi. Paralelno s likovnom umjetnošću bavi se i književnim radom. Uspješno sudjeluje na pjesničkim natječajima diljem Hrvatske, a pjesme su joj objavljene u zbornicima Hod se nastavlja, Antologija facebook pjesnika, Senje i meteori, O zemlji i zanovijeti, Kamen i odmaci, VIII. rešetaračko proljeće, Vez porubljen snom i zavičajem, Između tijela i snova, Pred vratima snova, Tebi pjesmom za Valentinovo, Svim na zemlji mir veselje, Zagreb na dlanu te u Zborniku književnih i likovnih radova hrvatskih zavičajnih stvaralaca.

Pišući na hrvatskom standardnom književnom jeziku uz njegovanje dijalektalne kajkavštine, objavila je dvojezičnu knjigu poezije i mudrosnica Angelicum (ITG Zagreb, 2011.), zbirku poezije Nova u starom vremenu (KLD Rešetari, 2014.), dvojezičnu zbirku poezije Djeca srca čuvaju / Children keep hearts (Ritam misli, 2021.) te knjigu ukrštanja mikroknjiževnih struktura i kratkih proznih oblika Djeca uši zatvaraju savjetu, a oči otvaraju primjeru / Children close their ears to the advice, and their eyes open to the example (Diligo liber, 2021). Uz humanitarni rad u Lions Clubu Kontesa Nera, djeluje i u umjetničkim udrugama Kultura snova, Jutro poezije, Književno likovno društva Rešetari, Fortuna-Art udruga likovnih umjetnika, Collegium Hergešić, Kulturno-umjetnička udruga Ujević u Krivodolu, Hrvatski sabor kulture te Hrvatsko društvo skladatelja.

Likovne je radove izlagala na samostalnim i skupnim izložbama u Zagrebu, Sesvetama, Zaprešiću, Puli, Ludbregu, Hvaru i Mariboru, a o preklapanju njezina likovnoga i književnoga rada dr. sc. Vladimir Lončarević zamijetio je sljedeće: „Kod Vere Antolić od prve se može uočiti veoma naglašena, no ujedno veoma istančana komplementarnost odnosa koji je uspostavljen između poezije i slikarstva, pjesme i slike, poteza kistom i poteza perom. Jednostavnije, teže je odlučiti se je li pjesma dio slike ili je slika dio pjesme. Izražajnim sredstvima dva različita umjetnička svijeta i dva umijeća sljubljuju se u jedan svijet.“