Svake godine svečanim misnim slavljima obilježavamo svoga župnoga zaštitnika sv. Ivana, apostola i evanđelista. Sveta misa u 11 sati 27. prosinca bila je osobita po tome što ju je predslavio Majk Rušec, naš bivši župni vikar, ali i po blagoslovu djece. Iako je bio radni dan, crkva je bila ispunjena obiteljima s djecom, kao i onima malo starijima koji nisu vezani uz radno vrijeme. Sigurno nisu požalili što su došli baš na tu svetu misu jer su je mogli slaviti s dragim nam svećenikom na čijem se licu vidjelo, a to je poslije mise i sam izjavio, kako je i on bio radostan dolaskom u župu za koju ga vežu lijepe uspomene.
Najmlađi u crkvi posvećenoj najmlađemu među apostolima
Gužva i cika pred oltarom nakon blagoslova djece najljepši su zvukovi koje smo mogli čuti. Dokle god ima djece u crkvi, ima i nade na nas. Zato trebamo podupirati mlade obitelji u nastojanju da odgajaju djecu u Duhu i Istini, radovati se s njima svakom novom životu i voljeti. Voljeti jedni druge istinskom ljubavlju kojom je naš dragi Gospodin volio svog ljubljenog učenika sv. Ivana, mladića, danas bismo rekli: tinejdžera. Jer ljubav sve može. To je snaga koja pokreće ovaj svijet. I koja mu daje smisao.
Večernje je misno slavlje u 18:30 u koncelebraciji s našim župnikom i župnim vikarom te nekadašnjim utrinskim župnikom Josipom Golubićem i mons. Zvonimirom Sekeljem predvodio župnik jarunske župe Duha Svetoga, salezijanac don Damir Stojić. U propovijedi pred ispunjenom crkvom predslavitelj je istaknuo razliku između glagola kojima je sv. Ivan opisao susret apostola s prizorom praznoga groba. Naime, kao i Petra, naše nas teorije o Bogu i očekivanja od Njega često priječe da u stvarima oko sebe prepoznamo Ljubav te joj povjerujemo poput Ivana, objasnio je don Stojić. Tim je riječima podsjetio i na povlasticu svih utrinskih župljana: biti pod zaštitom apostola koji se zbog nevinosti svojega srca najviše približio Isusu.