U našim subotnjim izdanjima župnog lista, iz tjedna u tjedan, predstavljamo župne zajednice koje svojim djelovanjem, molitvom i zauzetošću obogaćuju naš župni život. Želimo upoznati njihov rad, poslanje i ljude koji u njih ulažu svoje vrijeme, talente i srce. Vjerujemo da će ova predstavljanja pomoći da se međusobno bolje upoznamo, prepoznamo bogatstvo koje imamo i osjetimo da smo svi dio istoga zajedništva u Kristu.
Naš niz predstavljanja nastavljamo upoznavanjem Župnog Caritasa. Njegovo djelovanje, poslanje i svakodnevnu zauzetost približavaju nam naše župljanke Zora Knežević, voditeljica Župnog Caritasa, i Suzana Ujević, njegova članica, u tekstu koji slijedi.
Vjerujem da mnogi znaju da postoji Župni Caritas. I da je vrlo aktivan. Vidljiv je u župi, ali nije nimalo glamurozan. Zahtijeva puno rada, umnog i fizičkog. Treba zaprljati ruke i potrošiti cipele. Uz već ustaljeno pomaganje u hrani i higijenskim potrepštinama potrebitima u župi, neprekidno razmišljamo kako im još pomoći organizirajući i druge aktivnosti (prodaja maslinovih grančica, lampaša, kreativne radionice izrade adventskih vijenaca, razna predavanja itd.). Rad Župnog Caritasa novozagrebačkih naselja bitno je drukčiji od rada u manjim sredinama. Najveći je problem zapravo osamljenost, otuđenost. Na djelu je i generacijska izmjena stanovništva. Mnogo je starijih stanovnika koji žive sami. Neki i nisu toliko siromašni, ali nisu više sposobni brinuti se o sebi. Njima je više od materijalne pomoći potrebno društvo, lijepa riječ, sitna usluga. Novodoseljene mlade obitelji ni ne poznaju svoje susjede. Žive svojim životom balansirajući između posla, obveza i današnjeg načina života koji melje čovjeka. Danas se nekako svi sramimo pitati za pomoć ili ponuditi pomoć. Bolje se odvažiti i priznati sebi i drugima da više ne možeš sam kao i ponuditi pomoć drugome. Bolje je učiniti dobro djelo nego ga propustiti zbog oklijevanja. Činiti dobra djela je neprocjenjivo, čak više za one koji ih čine nego za one kojima su učinjena. Kad prihvatimo rad na Gospodinovoj njivi, sve procvjeta. I na njivi i u nama. Krene s mirom. Zatim radošću. Pa umnažanjem snage pa domišljatosti. I onda se dogodi da pomaganje postane način života i da uz sve svoje obveze imaš još vremena za razmišljanje kako pomoći više i bolje.
Poslanje i djelovanje Župnog Caritasa i Caritasa općenito najbolje je objasnio dr. sci. Odilon Singbo na duhovnoj obnovi za zaposlenike i volontere Caritasa Zagrebačke nadbiskupije u Mariji Bistrici u duhovnom nagovoru pod nazivom „Radosno pomozi u zgodno i nezgodno vrijeme“. Dr. Odilon Singbo razmatrao je tekst iz Ivanova ev. 5, 1–15. U središtu navedenog događaja iz evanđelja je lik bolesnika koji je bolovao 38 godina bez pomoći. Iz toga se može iščitati određena društvena ravnodušnost prema čovjeku tadašnjeg, ali i suvremenog društva u kojem je svatko prilijepljen na svoje ekrane bez istinskog osjećaja za druge. Raste otuđenost. Upravo u tome kontekstu Isus radi iskorak i primjećuje rubnog čovjeka. Tako je i Crkva stoljećima djelovala preko raznih ustanova u čijem se središtu nalazi upravo Caritas. Premda će ta pomoć Isusa koštati života, jer je pomogao u subotu, nije se obazirao na to. Zanimljivo je promatrati bolesnikovo ponašanje nakon ozdravljenja. Nije imao potrebu zahvaliti Isusu, niti je isprva znao, a nije ni pokušao saznati kako se zove. Na pitanje Židova o tome zašto subotom nosi postelju, prebacuje odgovornost na onoga koji ga je ozdravio. Kada je napokon saznao kako se taj zove, ode i dojavi to Židovima. Gotovo kao da je njegov ozdravitelj postao neprijatelj. To su nezgodni trenutci u kojima Isus i dalje ne odustaje od čovjeka. Djelovanje Caritasa nije, dakle, uvjetovano ljudskom zahvalom, plaćom, priznanjem ili pohvalama. Caritas, kao odraz Božjeg milosrđa i opipljivog ostvarenja evanđeoske poruke, uvijek ide ususret potrebitom neovisno o njegovoj naravi. Ljudi poput ovog bolesnika mogu obeshrabriti onog koji pomaže. Međutim, svjesni da naše djelovanje nije uvjetovano ponašanjem onoga kome pomažemo, već je motivirano samim Kristom, svaka pomoć postaje razlog za radost unatoč svemu.
Biti član Župnog Caritasa postaje privilegiran položaj utjelovljenja načina na koji sam Isus djeluje. Ništa nas/vas stoga ne smije obeshrabriti.