Isus me zvao.
Rekao je: – Sutra u 12:00 sati.
Ti, ona i ja.
Poklopio je nakon toga, kao i inače.
Ostala sam sjediti u kutu mračne kuhinje, razmišljajući zašto.
Čemu sve to?
Da ga ne znam, rekla bi da ga katkad zabavlja ostavljati me u neznanju.
Kao da ga vidim da se s one strane slušalice zadovoljno smješka.
Nazvala sam Mariju i rekla joj: – Mama, sutra u 12:00.
Ti, Isus i ja.
– Gdje? – pitala je.
– Mene pitaš. – odgovorila sam joj pasivno agresivno.
– Dobro, ja ne znam hoću li moći doći. – odgovorila je mama.
Imam neki plesnjak već dogovoren.
Uhvatila me panika.
Kako da Isusu objasnim da ona ne može doći jer ide na čagu?!
Tek mi je onda palo na pamet!
Kakav je to plesnjak u 12 popodne?!
Opet mi je lagala.
Ništa novo.
Ali ja i dalje moram Isusu objasniti zašto ona ne može doći.
Uzela sam telefon i okrenula broj neba.
Zazvonilo je 7 puta, nakon čega se javila žena predivnog, milog i vječnog glasa te rekla: Kraljevstvo Božje, kako ti mogu pomoći?
Ostala sam nekoliko trenutaka u šoku jer nikada dotad nisam čula takav glas.
Nakon nekoliko trenutaka, jedino što sam uspjela izustiti bilo je: – Tko ste Vi?
– Marija. – odgovorila je s blagim smiješkom.
Još jedna Marija, pomislila sam u glavi.
Samo mi je još to trebalo.
Rekla sam joj: – Marija, treba mi Isus.
Marija je odgovorila: – Isus se trenutačno ne može javiti, ali možeš meni prenijeti poruku, a ja ću ju prenijeti svome sinu.
– Sinu?! – pomislila sam.
Kako lijepo, bila je iduća misao.
Isus ima mamu koja mu vodi nebo, a moja ne može ni doći na sastanak jednom u sto godina.
Objasnila sam joj ukratko svoj problem te ju zamolila da prenese Isusu da ja ne znam kako ćemo izvesti taj sastanak s obzirom na to da je moja mama neodgovorna, a ni ja sama ne znam mjesto sastanka.
Blažena Marija opet se nasmiješila i rekla:
– Luce, svijetlo naše, a da malo udahneš?
Misliš da moj sin od tebe očekuje da to sve saznaš i riješiš?
– Naravno! – odgovorila sam.
Zato je i zvao mene.
Meni je rekao kad je sastanak.
Nije zvao moju mamu jer je znao da je neodgovorna i da laže.
Od mene očekuje da budem bolja od toga.
Dapače, vjerojatno očekuje da se malo više potrudim.
A ti mi, predivna majko Isusova, baš i ne pomažeš u tome.
Mogu li s tobom biti toliko iskrena da ti kažem kako zavidim Isusu na majci kao što si ti?
Nakon što se Marija treći put mudro nasmiješila, u tom sam trenutku shvatila odakle Isusu taj samozadovoljni osmijeh.
Rekla je: – Ja sam Njegova i tvoja majka.
A što se svega drugog tiče, pusti neka bude.
– Šta da bude?! – nervozno sam počela vikati.
Poklopila je.
Eto, i to vidim od koga je Isus pokupio.
Dođe, kaže neke riječi i ode.
U tom sam trenutku pomislila: Je l’ se meni čini, ili kao da je samo meni bitan ovaj sastanak koji uopće nije bio moja ideja?!
‘Ko je tu lud?!
Legla sam u krevet i zaspala.
Probudila sam se u 11:30.
Cijelu sam se noć vrtjela i valjda od umora prespavala jutro.
Zbog cijele situacije dan ranije, odlučila sam reći – ma tko ga šljivi.
Ostala sam ležati u krevetu.
Nakon nekog vremena, krevet je počeo tonuti u neku crnu rupu.
Plahte i deke su me poklopile i izvrtjele kao centrifuga u mašini za veš.
Kad sam skinula plahte s lica, vidjela sam da sjedim u praznoj jako osvjetljenoj sobi s dvije obične drvene stolice.
Prva je bila prazna, a na drugoj je sjedila moja mama.
Ostala sam u šoku.
Što ti radiš ovdje?!
Rekla si da nećeš moći doći!
Kako si znala di treba doći?!
Ja se dva dana mučim da saznam gdje se trebamo naći, a ti gospođa?!
Bez pol muke, eto nje.
Gdje je Isus?!
Ima mi puno toga za objasniti.
Pogledala me i rekla:
– Dobila sam poziv jučer, nisam znala tko je, ali sam čula da je u priči muškarac i plesnjak pa nisam mogla odbiti.
Očito sam i ja prevarom dospjela ovdje.
I gdje je taj tvoj Isus o kojem govoriš?
U tom trenutku došao je Isus i rekao:
– Moje dame, dobrodošle!
– Dobro došle?! Dobro došle?! – vikala sam nemoćno.
Da! Dobro da sam došla! Ne znam ni kako!
Isus me primio za ruke, čučnuo kraj moje stolice i rekao: – Kćeri moja, došla bi svakako.
Trebala si samo pustiti neka bude.
– Kako je ona došla ovdje? – pitala sam, prstom pokazujući na svoju majku.
Isus je odgovorio: – Isto kako si i ti došla.
Ja sam je doveo.
Namršteno sam ga pitala: – Znači sav je moj trud bio uzalud?
– Ne. – kratko je odgovorio, ali bez objašnjenja.
Marija je cijelo vrijeme šutjela.
To nije tipično za nju.
Napokon, kad je progovorila, rekla je:
– Dobro, di je taj muškarac i taj plesnjak?
– Tu je, mama. – odgovorila sam.
Gdje?! Okretala se oko sebe.
Tada sam shvatila da ga ne vidi.
Niti muškarca, niti ples.
Nakon toga, pogledala sam u Isusa i pitala ga: – Ima li uopće smisla?
Ona te ne vidi!
– A ti? – odgovorio je Isus.
Vidiš li me ti?
Ako me vidiš, znači da nisi slijepa.
Ako je netko slijep, hoćeš li se ljutiti na njega jer te ne vidi ili ćeš mu pomoći da se ne zabije u zid?
– Pomoći ću. – rekla sam.
Isus se u tom trenutku digao iz čučnja i rekao: – Jako sam zadovoljan. Sastanak je gotov.
Dame, idite u miru.
– Molim?! – odgovorila sam.
Isuse, ja znam da su tvoji puti nama daleki i teški za razumjeti, ali ovo sve nema smisla.
Isus se nasmijao, već dobro poznatim smiješkom i rekao:
– Pusti neka bude.
Doći ćeš svakako.