Dana 14. studenoga 2026. godine Župno pastoralno vijeće naše župe išlo je na duhovni izlet u Krapinu, uz vodstvo naših svećenika, župnika Tomislava i kapelana Mateja, a bili su s nama i časna Monika i naš bogoslov Ivan. Išli su skoro svi pastoralni vijećnici, mnogi sa svojim obiteljima, a one koji nisu mogli ići nosili smo u svojim srcima i molitvama.
Krenuli smo autobusom u 10 sati, a vozio nas je naš vozač Ivan. Svi smo se ugodno smjestili, a zadnji dio autobusa prepustili smo djeci, koja su s veseljem zauzela svoja mjesta i veselo uživala u zajedništvu. Uz pjesmu i molitvu krunice, pokoji bombon i dječju ciku, stigli smo u Krapinu. To je jutro u Zagrebu bilo jako hladno i maglovito, a magla i hladnoća dočekali su nas i u Krapini.
Po dolasku krenuli smo u obilazak crkve sv. Katarine i samostana, gdje nas je srdačno dočekao fra Franjo Jurinec. Ispričao nam je povijest crkve i samostana, a proveo nas je i kroz samostansku knjižnicu i muzej. Samostanska knjižnica sadržava, među ostalim knjigama, i inkunabule. Posebno je zanimljivo bilo vidjeti (i opipati) papir (platno) na kojem su se nekada tiskale knjige, kao i dvanaestojezični rječnik. Osim knjiga u muzeju je bilo izloženo i svećeničko ruho kakvo se nekada nosilo. Mogli smo također vidjeti stare uređaje, poput klavijature i pisaćeg stroja, koji su posebno zanimali naše najmlađe. U samostanu se nalazi i jedna prostorija koja je uređena kao muzej maceljskih žrtava sa slikama i nabožnim predmetima svećenika koji su pogubljeni na Maclju 1945. godine, kako bi se zauvijek zadržao spomen na njih. Obogaćeni novim znanjima i doživljajima, krenuli smo dalje.
Autobus nas je potom odveo na Trški vrh. Na Trškom vrhu nalazi se prekrasna barokna crkvica posvećena Majci Božjoj Jeruzalemskoj. Jako zanimljivu priču o nastanku tog svetišta ispričao nam je župnik Davor Štuljan. Naime, franjevački brat laik Joakim (Stjepan) Balagović u Jeruzalemu je kupio kipić Majke Božje Jeruzalemske i donio ga svome bratu Nikoli, koji se zajedno sa svojom obitelji molio pred kipićem. Kako su im se molitve uslišavale i pročuo se glas o tome, pa se i povećavao broj ljudi koji su dolazili na molitvu, kipić su stavili na prozor. No, zbog sve većeg broja ljudi, kipić je završio i na vrbi, s koje je bio i ukraden pa vraćen, a preživio je i požar. I tako je, malo po malo, u razdoblju od 100 godina, od molitve jednog čovjeka i njegove obitelji, preko molitve nekoliko ljudi, pa nekoliko stotina, zbog brojnih uslišanja došla i potreba za izgradnjom kapele, a onda i crkve. Tako je nastalo svetište Majke Božje Jeruzalemske na Trškom vrhu. Taj je kipić dobio posebno mjesto iznad oltara i dan-danas tamo stoji. Bitno je reći i da se u cinktoru koji okružuje crkvu nalazi 60-ak svjedočanstava o čudesima koja su se dogodila po molitvi pred tim kipićem.
Duhovni nagovor u toj crkvi održao nam je naš kapelan Matej. Iako je bilo dosta hladno, kako nam se činilo, i hladnije nego vani, kapelanove riječi ugrijale su nam srca. Započevši čitanjem iz Prve poslanice Korinćanima, 12. poglavlje: „Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist,“ naglasio je da smo i mi kao pastoralni vijećnici dio jednoga tijela, Crkve. U ovom svetištu postoje tri stvarnosti: 1. kipić, 2. Crkva i 3. cinktor. Po uzoru na to, nama kao vjernicima, župljanima, odnosno pastoralnim vijećnicima, bitne su sljedeće tri stvarnosti: 1. Bog, 2. Crkva kao zajednica, naše zajednice, naše zajedništvo s Bogom i ljudima, i 3. naš izlazak iz naše sigurne zone, prilaženje drugima, dovođenje drugih u zajednice i u crkvu te privlačenje Bogu. Kako je kapelan lijepo istaknuo i stavio nam to na srce, mi se kao pastoralni vijećnici trebamo otvoriti svakoj osobi koja nam dolazi, uvijek tražiti nove ljude i pastoralno djelovati u svojem okruženju. Naša je zadaća svojim djelovanjem privući duše bliže Bogu.
Nakon duhovnog nagovora sudjelovali smo na svetoj misi koju je predvodio naš župnik Tomislav, a na baroknim orguljama divnog zvuka svirao je Drago Markov. Orgulje su djelo majstora Antoniusa Römera iz Graza, a redovito se koriste u sklopu raznih festivala.
Misa je bila vrhunac našega dana, ono zbog čega smo i krenuli na ovaj izlet. Kako je župnik istaknuo na propovijedi, iako se dogodi da se često posvetimo onome manje bitnome, npr. organizaciji izleta, bitno je sjetiti se da je smo ovdje zbog Gospodina, da smo došli Gospodinu, a naći ćemo ga na svetoj misi, u toj malenoj hostiji, molitvi i pjesmi.
Osnaženi i ispunjeni Duhom Svetim, nakon mise uputili smo se u župnikov podrum, gdje nas je dočekao prefini ručak. Svi smo se ugrijali i okrijepili finom toplom juhom, mesom i prilozima, a bilo je vremena i za kavu i razgovor.
Nakon ručka, tko je htio uputio se još i u Muzej krapinskih neandertalaca, a neki su se prošetali Krapinom i stvorili još koju lijepu uspomenu.
U autobus smo se vratili u 17 sati, umorni, ali iznimno zadovoljni. Hvala našem župniku što nas je poveo na ovako lijep i sadržajan duhovni izlet, fra Franji i župniku Davoru koji su nas tako srdačno dočekali i ispričali nam mnogo lijepih i zanimljivih priča, ali i svima ostalima ovdje poimence nespomenutima koji su na bilo koji način sudjelovali u tome da se osjećamo dobrodošlima. Bilo je zanimljivo i odraslima i djeci, koja su sve sa zanimanjem i strpljivo pratila. Bogu hvala na tako lijepom danu, novim iskustvima i produbljivanju prijateljstava. Vratili smo se u Zagreb uz molitvu krunice, umorni tjelesno, ali obogaćeni duhovno.























