ja sam kao val
pjena mi je kosa
slane kapljice tijelo
vjetrovi i struje nose me i gibaju
kamo hoće
pa se čas bolno razbijam o oštro stijenje
a čas lijeno pružam po vrelom pijesku
donoseći mu svježinu i
miris morskih dubina
nekad sam visok kao planina
pa rušim sve pred sobom
bezobzirno
razorno
ostavljajući iza sebe
pustoš
nekad sam jedva vidljiv
na morskoj površini dok se
moje kapljice love i
pokušavaju stvoriti prepoznatljiv oblik
srcu i oku mio i zamaman
val sam neuhvatljiv
nepredvidljiv
nedokučiv
nastajem u tami
u dubini
u tišini
nestajem u prasku
u pjeni koja lomi žalo
nasrće na hridi
slama obale
kad se učini da sam se umorio
navalim iz dubine svom snagom
što mogu jače i žešće
i nitko mi ne može pobjeći
dosegnut će ga barem jedna moja kap
kad sam najsilniji
tad sam najumorniji
od tog neprekidnog umiranja i rađanja
i želje da budem
val blag
radostan i razigran
val koji donosi svježinu
miomirise i slast
čeznem biti val staložen
otporan neslomljiv
val dobrote i ljubavi
koji gradi spaja
i donosi mir
nauči me biti takav val
molim te Gospodine