Početkom kolovoza, za vrijeme (zasluženog?) godišnjeg odmora, pregledavajući mrežne stranice, naišao sam na neobičan naslov koji je pozivao da se pridružimo Pompejskoj devetnici. Nisam nikada čuo za to pa me radoznalost povukla da pogledam o čemu se tu, zapravo, radi.
I, vidio sam da s radi o moljenju svih triju krunica, četvrtkom može četiri ili jednu uobičajenu zamijeniti krunicom svjetla. No, ne radi se o devet dana, nego o vremenu od 54 dana, i to počevši od blagdana Velike Gospe, zaključno s blagdanom Kraljice Svete Krunice.
O, Bože, pomislio sam, nije jednostavno odlučiti se za tako nešto, a kamoli provesti to u djelo. Osim toga, u mojoj zadnjoj godini radnog vijeka u školi, u to vrijeme imam najveće obveze planiranja i programiranja, organizacije rada i svih mogućih slaganja početka rada nastave, što je uključivanje činilo još zahtjevnijim.
No, upravo to da se vrijeme provođenja devetnice poklapalo s najvećim mojim poslovnim obvezama navelo me na pomisao da će mi nebeska majka pomoći u izvršavanju ovih obveza. I, naravno, odlučio sam uključiti se u ovaj oblik pobožnosti, moleći svakodnevno, tijekom 54 dana sve tri krunice.
Mogli smo odabrati moljenje tijekom cijelog dana, no ja sam odabrao da sve tri krunice izmolim ujutro, što je također bilo predloženo, vjerujući da će mi to biti najsigurnije, znajući da mi često nenadano iskoče neke obveze tijekom radnog vremena koje bi me mogle spriječiti u molitvi.
No, ni to nije bilo jednostavno napraviti. Tražilo je to od mene da se ustanem ranije, i subotom i nedjeljom, kada bih mogao malo dulje spavati (čak do 7 sati!). Kada sam već odlučio, rekao sam da nema odustajanja.
Trebali smo odabrati jednu molbu, za koju bismo se molili 27 dana, a nakon toga preostalih 27 dana zahvaljivali za primljene milosti. Odabravši molbu, hrabro sam krenuo. Uglavnom, ustajao sam u 4 sata ujutro i molio. Primijetio sam da mi je teško ostati budan sjedeći u fotelji i moliti, tako da sam odlučio hodati po stanu i moliti, Vjerovali ili ne, to mi je pomoglo da ostanem budan i koncentriran u molitvi.
E, sada, što se tiče koncentracije. Ne mogu biti neiskren i reći da sam cijelo vrijeme zadržavao koncentraciju i promišljanje otajstava koje sam molio. Dogodilo mi se nešto drugo. Ako ste čitali knjigu „Molitva ruskog hodočasnika“ mogli ste vidjeti da on pokušava neprestano ponavljati molitvu, uskladiti je sa svojim disanjem i ritmom cijelog tijela. Ja sam, dakle, usklađivao molitvu krunice sa svojim tijelom, hodanjem i disanjem, zadržavajući koncentraciju prigušenim izgovaranjem molitava.
Kroz misli su mi, osim razmatranja otajstava krunice, prolazili i moji problemi i teškoće koje sam imao u izvršavanju svojih svakodnevnih obveza. I, kako sam i mislio, Majka mi je pomogla izvršiti sve obveze koje sam imao! I znate što? Katkad mi je bilo teško odlučiti se moliti krunicu, jer „to dugo traje!“, a sada mi nije bio problem izmoliti tri krunice. Nešto što mi je bilo teško počelo mi je stvarati zadovoljstvo. Hvala braći dominikancima koji su na svom WhatsApp kanalu popratili i poticali molitelje svojim nagovorima.
Odlučio sam nastaviti i dalje ranije ustajati i moliti sve tri krunice, bez obzira na to što je ovo razdoblje završilo. Želio bih moliti krunice tijekom dana, ali, dok još radim, zadržat ću ovaj oblik moljenja, a kada odem u penziju (ne mirovinu, jer neću mirovati), onda ću pokušati moliti tijekom dana.
Dragi prijatelji, potražite na internetu informacije o ovoj molitvenoj pobožnosti, hrabro se u nju uključite, jer milosti koje ćete primiti neizmjerne su u odnosu na trud koji ćete uložiti.
Uostalom, nije li uvijek tako, da od Gospodina dobivamo puno više nego što mu pružamo?